uzeir hadzibeg mezar staro sarajevo

Priča o dobrim ljudima

uzeir hadzibegpiše: Uzeir Hadžibeg

Kada se naše sudbine odrede

odredi nam se i nafaka i oni koji će nam pomagati da steknemo svoju nafaku, tako i oni koji će nam odmagati i podapinjati da ne bi slučajno nešto hajrovali i skrenuli mimo svoje sudbine i određenja.

Što vam ovo govorim?

Pričo mi Kemica sa Dolac Malte kad je obilazio babin mezar sa ženom i djecom i kad je vidio kako je zapušten razletio se okolo da iskupi kamenja i da ga ogradi barem nek mu se zemlja ne osipa. Sahat vremena sređivao mezar, djeca se okolo igrala, a Munevera brala cvijeće. Kad je završio, stao pa proučio i tek tada ugledao nišan, a na nišanu stoji nepoznato ime, Edhem, a pored njega babin neuredni mezar. Udarilo mi, veli u noge i napadoh djecu i Muneveru što mi nisu rekli, a oni mu govorili cijelo vrijeme. Čuo ih, a nije dolazilo do njega. Uredio Kemica i babin mezar, a Edhem se urahatio. Sigurno bio neki dobar insan, a nije mu imo ko mezar urediti pa mu dragi Allah poslo mog dobrog Kemicu čak sa Dolac Malte da mu ga uredi i održava dok je živ skupa sa babinim mu.

Slušam ga kad mi je ovo govorio i kontam: Pored nekog moreš imati više dobra i nafake pod zemljom nego pored mnogih na zemlji, a insan ne bira, bezbeli, pored koga ćeš biti na zemlji, a kamo li pod njom.

uzeir hadzibeg mezar staro sarajevo