piše: Nihad Đozić

Nikad nisam volio čitati intervjue

jer su pretenciozna forma: dvoje koriste medij da bi zadovoljili svoj ego. Nakon iskustva sa društvenim mrežama, shvatio sam da je problem i u dužini. Kao iz anegdote kad se novinar izvinjava uredniku da nije imao dovoljno vremena da napiše kraći tekst. Što je iz bliže prošlosti i drugog vremena, a čini se da malo ko ima pojma kakvo je danas? Osim neurastenije ili šizofrenije (posljedica divljanja individualnog i kolektivnog ega), ne vidim da je još nešto stabilno.

O tome na svoj način govori i Boro Kontić, direktor Media centra, za jedan portal i koristiću nekoliko njegovih rečenica da pokušam objasniti Ego.news. Zanimljiva je misao: »U svijetu su problem fake news, dok je kod nas problem fake reality, odnosno, iskrivljena stvarnost koju takvi mediji plasiraju. Zato i ne čudi što građani uporno jure glasati za stranke koje su gotovo uništile ovu zemlju«.

Iskrivljena stvarnost i novinarstvo kao saučesnik u procesu stvaranje iste. Davno sam rekao Dražanu Lapiću, partneru u projektu, da me ne zanima informativni portal jer ne želim biti član ‘zločinačke organizacije’ koja stvara iskrivljenu stvarnost (u lancu komandne odgovornosti). Što ne znači da ne pratim nekoliko doista izvrsnih portala za koje rade vrhunski pisci i novinari, ali čim se pojave finansijski problemi, što je zla kob ovog posla, sve je na prodaju jer je na tržištu.

Zašto uopšte raditi nešto i osvajati tržište, ako se ne misliš što bolje prodati!? Pa, zato što se duša ne prodaje ili preciznije rečeno: možeš prodati informaciju koja mora biti provjerena, ali ne smiješ dušu jer je zadnje uporište pred silama koje žele da otmu to ljudsko što imaš i da te raščovječe da bi lakše vladali. Ako se ne usprotiviš i postaviš za sebe i one koji ti možda vjeruju, iskrivljena stvarnost će te progutati i prije nego što kažeš ‘život’.

Kontić je govorio i o jugonovinarstvu i primjetio zanimljivu promjenu: ‘Gledano sa ove distance, čini mi se da je osnovna karakteristika tadašnjeg novinarstva bila da se uvijek borilo za svoju slobodu, a ovog današnjeg je da se na sve načine bori da bude podanik. To je ključna razlika… U SFRJ ste dakle imali utisak da se penjete stepenicama slobode; sad znate da ste u podrumu i da nema naprijed.’

Iskrivljena stvarnost i podaništvo. Neko pokušava da redukuje život na samo ta dva elementa a ja se pitam kolika je cijena podaništva. Plata 400 eura, karta za prevoz, topli obrok, plus mobilni telefon s limitiranim računom 40 eura… Neka mi oproste svi koji su u stanju potrebe, ali to je malo. Da je deset puta toliko, možda bih razmislio. Iako ne znam šta bih s tolikim novcem, samo znam da ne bih nikad bio podanik. Nikom. Dostojanstvo nema cijenu.

Naravno, i to je ego. Pojedinac teško može sam, a grupa ima više šansi da promijeni sebe ili okolinu. Pod uslovom da svako piše i govori u svoje ime (glupo je skrivati se unutar grupe) i pobijedi ego koji je jednako kriv za naše osobne ili kolektivne neuspjehe. Odgovornost je ista, samo je pitanje svijesti ili interesa da se nešto promjeni. Ego je neka vrsta oruđa i oružja, ima pozitivne i negativne strane i može je da stvara dobre i loše stvari. Samo ih treba prepoznati i raščlaniti.

Zato je naš portal pokušaj demistifikaciji pojava i pojmova koji kontaminiraju javni prostor. Svima je jasno da su mitovi i predrasude ‘pogonsko gorivo’ vladanja masama, a pisana riječ i argumenti mogu pokrenuti zahtjevnog čitaoca na promišljanje i akciju. Kakvu, tek ostaje da se vidi? Prostora je puno, vremena malo jer život kratko traje i treba ga fino i aktivno potrošiti (ako ne trošimo ono što imamo, potrošiće neko drugi).

Zašto EGO? Ime je važno, ali danas je teško naći odgovarajuće i sveobuhvatno ime za sadržaj koji nije jednoznačan. Namjera je pisati o osobi ili grupi čiji ego utiče na život drugih ljudi, uzimajući u obzir i naš vlastiti. Kad smo promišljali o imenu, pošli smo od problema, kojih je puno, ali jedan je jako zanimljiv i nedovoljno ispostavljen – koliko ego ima uticaja na rast i razvoj ili stagnaciju društva i zarobljavanje države?

Nije malo onih koji tvrde da društvo djeluje na sličan način kao pojedinac. Postavili smo sebi pitanje: zašto sve ide tako sporo i traljavo? To uklanjanje posljedica rata i tranzicije? Ili proces približavanja evroatlanskim integracijama? Brži privredni oporavak i revitalizacija države? Ljudska prava i slobode? Kvalitet života i standard građana? Uključenost marginalnih i ranjivih grupa? Borba protiv korupcije, klijentelizma i nepotizma? Profesionalno tužilaštvo, sudstvo, policija? Nepristrani mediji?

Tako može u nedogled. Svuda je čovjek subjektivni faktor koji svjesno i nesvjesno koristi i pogoduje nastaloj situaciji ‘praznog hoda’ i bogaćenju samo ‘odabranih’ pojedinaca i grupa ljudi koji poput pijavica crpe poslednje ostatke društvene i državne imovine u procesu ‘privatizacije’. Stanje prividnog haosa je projektovano. Ništa se ne događa slučajno, ali je malo onih koji to mogu prepoznati i objaviti. Zabavili su nas o sebi tako da ne vidimo šumu koju sjeku šumokradice. Ego je isplivao na površinu i zamaglio um.

Kad smo malo ‘poguglali’ ego, otkrili smo zanimljive činjenice o kojim većina ne razmišlja. Pođimo redom: ‘Ego je slika koju u svom umu imamo o sebi’. ‘Stalno utiče na nas i često preuzima kontrolu nad našim životom, ako ga ne koristimo mudro’. ‘Bombarduje nas emocijama, mislima i požudom i  ne dozvoljava da vidimo šta se, doista, dešava oko nas’. ‘On blokira našu svijest i život provodimo u mislima o onom što je bilo ili što je moglo biti’.

‘Ego obuhvata skup negativnih aspekata ličnosti, odnosno, negativnih energija’. ‘Ne zna za ljubav i uvijek djeluje s pozicija straha (pokušava nas zadržiti tamo gdje jesmo)’. ‘Ego nas povezuje s našim identitetom i spriječava bilo kakvu promjenu (u strahu je da nećemo biti uspješni ako zamijenimo zanimanje i ranjivi ako nismo nasilni)’. ‘Ako ego zavlada i ako se poistovjetimo s identitetom, imaćemo ograničen pogled na svijet’.

Zašto NEWS? Jednostavno zato što je to jedina slobodna domana, ali i zato što ćemo pokušati privući nove pisce koji će možda na nov način promišljati probleme. Svi ste dobrodošli. S jednom napomenom: do Nove Godine je eksperimentalna faza, a potom radimo u punom kapacitetu.

Ako nam ego ne dođe glave.