nedyad begovic

Nedžad Begović

nedyad begovicUmjetnik, redatelj, scenarista

NEDŽAD BEGOVIĆ rođen je 1958. godine, u Bijeljini.

Živi i radi u Sarajevu.

 

NEDŽAD BEGOVIĆ: „FILM NE NASTAJE OD NOVCA, VEĆ IZ SRCA“

18.07.2015. Hrvoje Korbar Izvor https://www.ziher.hr/nedzad-begovic-film-ne-nastaje-od-novca-vec-iz-srca/

Foto: Petar Santini

Nedžad Begović, bosanskohercegovački redatelj velikog i raznolikog opusa koji stvara u više medija , ove je godine posebni gost Supetar Super Film Festivala na kojem se tijekom šest festivalskih dana prikazivala retrospektiva njegovih radova otvorena filmom Sasvim osobno. Veze s festivalom uspostavio je kad je prije tri godine u službenom programu prikazan njegov Film mobitelom. Spontan i nepretenciozan, objasnio nam je kako je do retrospektive došlo zahvaljujući trima skupim riječima u Hrvatskoj – njega je odabrao Đelo Hadžiselimović.

Odluka da snimam filmove mobitelom i malim digitalnim kamerama prvenstveno je estetička. Budući da je moja filmska karijera krenula iz amaterskog filma, prije osnivanja akademije u Sarajevu, mislio sam da mi je to dovoljno da napravim film. Svoju slobodu tražio sam u ograničenjima mobitela, koji je tad imao najbolju moguću kameru, objašnjava nam Nedžad. Svoje filmove smatra poticajem za sve ljude koji imaju talenta, ali nemaju dovoljno hrabrosti. Film ne nastaje iz novca, već iz srca, iz nekog unutarnjeg motiva da se ispriča priča.

Film Sasvim osobno snimljen je malom digitalnom kamerom, za koju kaže da je u njihovoj kući bila poput pepeljare na stolu. U samom filmu u jednom trenutku kaže da ide na more s kamerom, ženom i kćerima čime potvrđuje da je kamera tijekom tri godine rada na filmu postala sastavni i njemu najvažniji dio obitelji. Priča i o tome kako su kćeri i žena odlučili pristati surađivati s njim jer nije bilo smisla raspravljati: Budim ih ja tako u dva ujutro jer moram snimiti noćni kadar, onda one ustanu, uključim kameru i  to odradimo. Sasvim osobno naposljetku je postao ozbiljan film, koji se trenutno nalazi u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MOMA), a u jednom izboru proglašen je i najboljim dokumentarnim filmom 2005. godine.

Teza da svaki čovjek u sebi nosi film osnovni je pokretač njegovog rada, a objasnio nam je i kako nastaju njegovi televizijski filmovi o poznatim i manje poznatim, ali uvijek zanimljivim protagonistima. Nakon mojih osnovnih uputa, mnogo razgovora i višemjesečnih priprema, dopuštam tim ljudima da me sami vode kroz film – vode me kroz svoja sjećanja, lokacije uz koje su vezani i tako radim film iz materijala koji mi sami pružaju. Interes za sudjelovanje u tom serijalu, odnosno za priliku da se postane protagonist filma Nedžada Begovića vrlo je velik, pa tako postoji i lista čekanja, što ga također veseli. Ne moraš biti JFK ili Marija Antoaneta da bi se o tebi snimio film, šaljivo objašnjava Nedžad svoja poetička načela, zbog kojih mu je teško sudjelovati u pitching forumima. Ja nemam nikakvu jaku rečenicu iza sebe – ja snimam film o sebi, svojoj obitelji i u tome nema ničega atraktivnog dok nemam veliku količinu materijala. Tek tada mogu tražiti novac iz raznih fondova.

nedzadbegovic3

Foto: Petar Santini

Sve televizijske dokumentarce koje je snimio za Federalnu televiziju može se pronaći i na Youtubeu, kao i njegov dugometražni film Sasvim lično, što je prilično neuobičajeno u doba žučnih rasprava o autorskim pravima, kojima se Nedžad očito ne opterećuje: Misija filma je da bude viđen i šteta je da ta misija završi nakon prikazivanja na televiziji ili na festivalima. Moj igrani film u distribuciji vidjelo je oko 15 tisuća ljudi, a na internetu više od milijun i bilo mi je jako žao kad je uklonjen s interneta zbog svih komentara koje sam dobio, i pozitivnih i negativnih. Taj prostor je planetarno neuređen i nije na meni da nešto branim.

U Supetru je u Galeriji Ivana Rendića postavljena i izložba njegovih stripova nastalih za vrijeme opsade Sarajeva. Nedžad je tražio da radovi budu postavljeni na postamente na kojima su postavljene Rendićeve skulpture i oduševljen je tom inkompatibilnošću njegovog materijala, koji je bio izlagan i na salonima suvremenog svjetskog stripa, i Rendićevih radova. Meni je sa stalnim postavom dobro, ali ne znam kako je njima sa mnom, šali se Nedžad na račun svojih minimalističkih radova koji su nastali iz potrebe i nemogućnosti da se stvara: U ratnom Sarajevu nije mi ponestalo ideja, već papira. Bolje nego da je obrnuto.

nedzadbegovic2

Foto: Petar Santini

Budući da se intenzivno bavi i likovnom umjetnosti, pokušali smo doznati bi li mogao film u potpunosti zamijeniti likovnom umjetnošću, na što Nedžad kategorički odgovara da njemu nije važno u kojem mediju stvara: Čovjeka kreacija ili nosi ili ga ne nosi, ili ima talenta ili ga nema. Dozvoljeno je baviti se kreacijom u svakom žanru i svakom mediju. Bitna mi je ideja i mogućnost da se realiziram kroz kreaciju.

Naposljetku, Nedžad nam je pokušao objasniti i svoje planove za budućnost. Iako tvrdi da više nema snage za snimanje igranih filmova, u kojem najveći dio energije utroši na fundraising, ne ponestaje mu inspiracije. Iako je retrospektiva znak da je autor old timer, Nedžad ne planira tako olako prestati stvarati. Imam listu čekanja za svoje televizijske filmove, a trenutno spremam jedan dugometražni film o ničemu. Komplicirano je objasniti moju ideju, utemeljenu na mom vjerovanju da svaki kadar nosi posebnu energiju i da nije potreban čvrst narativ koji ih povezuje. Bit će to film koji se gleda srcem, a ne očima.