nihad djozic

Ljubav

Nihad Đozić

piše: Nihad Đozić

Malo je vremena,

ali dovoljno za ljubav ili bilo što drugo. Ne i za gubljenje. Mrziti nekog ili nešto, u našem vremenu i prostoru, znači raditi posao bez naknade za gazdu koji je prevarom postao gazda. Prvo, nisi plaćen, i drugo, radiš za poslodavca koji ne poštuje tvoj trud i rad. Mržnja je posao kao i svaki drugi samo što je na volonterskoj osnovi. Nema koristi, a šteta će se pokazati na kraju kad je kasno.

Mržnja nije emocija već konstrukcija, negacija i otklon od ljubavi. Bijeg od sebe u sebe. Osjećaj nametnute krivice koja objektivno ne postoji. Subjektivno se prihvaća jer je neka vrsta (samo)realizacije i kompenzacije, kad već nema ničeg drugog. Gazda te upeca kao ribu i uzme u službu da radiš posao za koji nikad nećeš biti plaćen jer ti voliš da radiš iz ljubavi. Tebe su zaveli i nagovorili da mrziš iz ljubavi (ne tražiš ništa zauzvrat).

Ti si najjeftinija radna snaga na svijetu. Čak i robovi imaju više jer postoji nada da će se osloboditi. Ti si totalni amater u državi u kojoj profesionalci zarađuju velike pare. Oni nemaju razloga da mrze jer su dovoljno bogati da vole život. Onaj koji voli život, voli i ljude. To što neko voli ljude, nikako ne znači da ih neće pokušati iskoristiti kad mu se za to pruži prilika. Ali, ako si slobodan i neovisan, sam donosiš svoje odluke.

Samo slobodan misleći pojedinac nema bitnog razloga za mržnju. To je najbolji test ako želim provjeriti svoj društveni status. Racimo da imam koliko imam, a ako se potrudim, mogu imati više. Toliko koliko je potrebno da budem slobodan. Tada mogu birati grupu kojoj ću pripadati i svijet koji će pripadati meni. Naravno, ako to želim. Svaki drugačiji put i neke bližnjice i stranputice, nužno vode u ropstvo i mržnju (jedno bez drugog ne ide).

Malo je vremena, ali dovoljno za ljubav.