piše: Sanijela Matković
Pjesma
VEZOVI SNA
Rekao si
“budi vjetar mojih mora”
i ja spletoh ružu vjetrova,
uskurlah rijeke podmornice,
potjerah s krovova ptice.
Budi sunce,
rekao si
i ja postah tekućom lavom,
što zemlju sažiže, postah
prijetnjom uplašenim srnama.
Rekao si “budi obala”
i ja na ramenima izgradih dokove,
od kose spletoh konope
da možeš na njima privezati sne.
Poradi tebe
lutala sam sazviježđem
malog medvjeda,
skupljala divlje jagode,
plakala nad lopočima…
Danas,
u potrazi za novim obalama,
dozivam razbježale ptice,
vežuć kosom sunce …
o nova pristaništa!
I više ništa neće zbog tebe biti,
živeći javu
ne trebam čak ni sniti,
sreću,
koju ne moram vezivati vjetrom!