piše: Ozren Kebo

Ja sam investirao ogroman rad u nerad i neizgradnju sopstvene karijere.

U posljednjih 16 godina dao sam jedan jedini intervju i to samo zato što je bio plaćen. Izuzimajući improvizirano grupno predstavljanje 1996., nikada nisam promovirao ni jednu od svoje četiri knjige. Odbio sam ono za šta drugi bulje daju, da preuzmem javni servis kad se tek formirao, dolazile su s visokih međunarodnih pozicija lijepe i primamljive ponude, ali ko bi sad to, pa onda ne dolazim na ove esnafske i književne festivale (doduše niko me i ne zove, da budemo pošteni), ne znam ni jednog kritičara, nemam ni zeru korisnih prijateljstava, ne analiziram po (tv) kućama, ne recenziram tuđe knjige, a javljaju se divni autori i dobri prijatelji svake hefte, sve u svemu svjesno odbijam jedan unosni svijet usluga, popularnosti i koristi samo za to da bih se mogao povazdan izležavati i naprđivati drugima kako ništa ne rade, društveno sam potpuno beskoristan, ali vala nikome i ne štetim, jedino gdje se pojavljujem i provaljujem je ovaj ovdje profil i onaj mali portal, i sad kad dođu teški porodični razgovori i kad glasamo treba li prodati obiteljsku zemlju na Bivolju Brdu i kupiti kakvu zvijer od 80 hiljada, ja sam uvijek za, ali svi me popljuju i konsenzualno preglasaju i tako, Ozrene, vozi i dalje best baj auto za 2010. godinu, sam pao, sam se ubio, a drugi prže Renole, Toyote, Pežoe, Mercedese, Jaguare (O, Jaguare), ali uzdam se u neku višu, što bi se ono reklo kozmičku pravdu i sve se evo nešto ufam, sad će mi s neba pasti kakva ozbiljna svota, samo šta nije, a onda kad kupimo auto cijeli dan ću se vozikati po Mostaru s izbačenim laktom kroz prozor i mahati zadivljenim pojedincima…