Sarajevo ego news

Miješanje u unutrašnje stvari

Nihad Đozić

piše: Nihad Đozić

Da kojim slučajem

Milorad Dodik nije pozvao američke Srbe da glasaju za republikance, možda bi ovi bolje prošli na izborima za Kongres i Senat. Ovako je Trump izgubio prilično komotnu poziciju koju je imao i sad će mu biti teže provoditi vlastitu politiku. Ali, ovdje se postavlja pitanje – da li se Milorad svojim pozivom miješao u unutrašnje stvari u SAD? Ili kad optužuje austrijskog ambasadora u BiH za sličan ‘crimen’, ima li iste kriterje za sebe?

U svijetu, koji je u velikoj mjeri globalizovan i nije isti kao recimo prije 50 godina, pojam ‘miješanja u unutrašnje stvari’, nema više tu suverenističku dimenziju, ali ima granice (pristojnosti) do kojih se može ići. Ne može se voditi politika po principu – kada je u mom interesu, sve je dozvoljeno, a kad nije, ja ću da se bunim i kukam k’o sinja kukavica. To je politika provincijskih mešetara i seoskih varalica koja ne može dobaciti izvan tih okvira.

Znači, nebitan je Mile, on je samo sitni šaraf u evropskom i svjetskom satnom mehanizmu koji kuca po pravilima velikih i bogatih, zapravo, onih koji se o svemu pitaju. Ekonomska moć diktira odnose i vrši uticaj… Istina, Dodik je hiperaktivan političar, s golemom energijom, pragmatičan i sposoban brzo mijenjati svoju političku poziciju i kupovati svakog ko mu je potreban u ostvarenju  makijavelističkog cilja. Ali, njegov problem je nedostatak ekonomske moći (ne mislim njegove osobne) i što je na lokalu.

Zato on mora igrati za nekoga većeg. U početku je igrao za ‘zapadne saveznike’, a potom se munjevito prestrojio na Rusiju i Putina. Međutim, i to će biti kratkoročno. U tom napuhivanju ili ocjenjivanju moći, treba znati neke osnovne činjenice: recimo, ekonomija samo Kalifornije ili Teksasa, jača je od kompletne ekonomije Rusije. I sad, ako je danas u svijetu ekonomija glavni parametar moći i uticaja, sasvim je lako pretpostaviti koga će na kraju odabrati pragmatični Mile?

Što se mene tiče, kao građanina koji pokušava misliti svojom glavom, daleko im lijepa kuća, i jednim i drugim. Svoju avliju (ulicu, palanku, grad, državu) moramo sami urediti i postaviti vučjaka na ulazu. Istina, vezanog jer ako dođu pristojni gosti, treba ih fino ugostiti, štogod od njih kupiti, ali im mnogo više prodati. Samo, nipošto ponos i dostojanstvo. A bogumi, i vjerodostojnost.