zoran kurtovic

Brat Pjer

zoran kurtovicpiše: Zoran Kurtović

Svašta čovjeku može da se desi

u čudnovatoj internet galaksiji. Odnedavno sam dobio brata. U početku nismo bili tako bliski, bio je to samo službeni odnos. Dobijem e-mail. Čovjek se uljudno predstavi – dr Pierre Atkins iz Togoa.

Dr Atkins, od skoro moj brat Pjer, od prvog trenutka je pokazao veliko povjerenje prema meni. Valjda se u Togu proširio mit da sam dobar, saosjećajan, da moje rame može da posluži mom bratu da se isplače. Togo je nasvrstana zemlja, još tamo pamte Broza i mene, jos se sjećaju pjesmice: “Ko nas može, ko nas smije, rastaviti od Togoa i Zambije.”

Moj brat Pjer muku muči. Udovac je, ima nekoliko djece, problem mu je najmlađa. Bolesna od neke čudne boljke. Pjer je jako bogat čovjek, ali iz nekih razloga mu banka neda njegove pare. Na početku se nismo dobro razumjeli jer Pjer pisma piše na srpskom, čirilično, prevodi mu gugl, pa dobijem i ovakvu poruku: ‘Imam prtljaznik moje pokojne klijente’. Ali, vremenom shvatim. Pitam Pjera šta treba da uradim. Kaže – pošalji svoje podatke i otkrije mi da smo braća. Lijepo piše Pjer: ‘Moj brat, ti poslala pismo na bank’…

Pošaljem mu sve što je tražio, samo malo izmijenim da bude interesantnije. Kažem mu da se zovem Jebo Zovic, da sam po zanimanju pomoćnik nosioca Karađorđeve zvezde, da radim kao punilac granata u Burskom ratu, da sam samac sa velikim srcem, da živim na oblacima sreće, stavim broj telefona centrale Otadžbinske uprave stranke doktora opstenarodne odbrane i voditelja ‘Parova’ V. Šešelja.

Sve to pošaljem bratu Pjeru, a on odgovori da mi šalje adresu banke kojoj treba da se obratim i dam podatke kako bismo se dogovorili način i gdje da mi uplate nekoliko miliona nečega. Prije toga sam svom bratu Pjeru morao svečano da obećam da ga neću ostaviti bez njegovog dijela novca. Zakunem se svojim Troglavim predsjedništvom, napišem da će tako biti, so help me Mile, Željko & Šefik. Sada čekam da saznam šta je moj brat iz tudjine Pjer smislio kako da mi uzme neki dinar. Gorim od iščekivanja.

Pisao mi je tako nedavno i Lorens Pejdž, osnivač Googla. Meni se, pošto se znamo, potpisao samo kao Lari. Ja Zoki, on Lari. Piše Lari da je Google izabrao samo mene da mi pošalje milion funti jer sam pobjednik nagradne igre ove kompanije. Pošto sam besposlen odgovorim Lariju da će mi taj milion funti dobro doći jer naš Predsjednik tada još nije bio povećao penzije, ali da bih više volio da je uplata u evrima. Nezgodno mi preračunavati funte u evre. Stiže mi odgovor da je to, nažalost, nemoguce jer je sertifikovani ček već napisan, da ce mi poslati instrukcije kako da ga dobijem. Mogu doći u London po njega ili da mi pošalju specijalnom dostavom preko firme za prenos. Kažem im da sam više za ovu kućnu varijantnu, zima je, ne ide mi se u London. Pošto sam zaludan, pošaljem mail firmi za transport. Oni kažu da ne vrše transkacije van EU. Istog dana dobijem mail od Larija. Piše da je sve završeno, ček spakovan, ali da moram da platim transport čeka. Cijena, prava sitnica – oko 800 evra. Odgovorim mu da ta firma tvrdi da ne šalje pošiljke van EU. Sutra zove me osobno Lari, istina na čudnom engleskom, kaže da je on sve sredio s tom firmom, da ne cjepidlačim nego da uplatim tih 800 evra ako hoću milion funti jer je glupo propustiti lifetime opportunity. Kazem Lariju: Toliko sam prilika u životu propustio da jedan milion gore-dolje više ništa ne znači. I sta bih radio s tim milionom. Kakav sam, spičio bih ga za godinu dana. Bolje je, moj Lari, da ja zadržim ovih 800 evra. S njima nemam mnogo iskušenja. Nije mi se više javio.

Koliko su para vama vaša braća obećala?